kuda.

Tribina: KULTURA U CENTRU GRADA - POVODOM 50 GODINA OD OSNIVANJA TRIBINE MLADIH

 

Uvodničari:

Želimir Žilnik, filmski reditelj, glavni urednik Tribine mladih u periodu 1961-62. godine

Tibor Varadi, pravnik, profesor na nekoliko univerziteta u svetu, član SSO Novog Sada krajem šesdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog veka

Darko Hohnjec, pravnik, knjižar, glavni urednik Tribine mladih u periodu 1971-73 godine

Moderator: Vladimir Tupanjac, istoričar umetnosti i likovni kritičar, ko-urednik projekta "Trajni čas umetnosti".

Izjava Zvonka Makovića iz Zagreba o debati: NOVI SAD, KATOLIČKA PORTA 5

Kultura u centru grada - povodom 50 godina od osnivanja Tribine mladih

"To je bilo prije 35 godina, tada sam gotovo svaki mjesec dolazio u Novi Sad, jer su tu dolazili ljudi sa svih strana - slovenačka grupa OHO je na Tribini imala svoju možda najznačajniju izložbu - tu je zapravo počela srpska neoavangarda. Tad se u Beogradu i dalje slikalo, ona nekolicina umjetnika koji će uskoro preći u konceptualne umjetnike, tada su radili neke minimalističke slike koje su bile notorni kičeraj. To je vrijeme kada je bilo javno suđenje Makavejevljevom filmu, WR, to je vijeme Žilnika sa "Ranim radovima", film koji je obilježio moju generaciju. Novi Sad je vrlo važna instanca, ne samo u mojoj ličnoj biografiji, nego i u biografiji mnogih današnjih 50-godišnjaka koji su u tom jugoslavenskom kulturnom prostoru nešto radili." Zvonko Maković, šef Katedre za modernu umjetnost i vizualne komunikacije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i član uredništva likovnog programa Tribine mladih 1970/71 u intervjuu za Danas, Beograd, 2004 (autor Milica Jovanović)

Jubilej je, kao i u svakoj priči, momenat rekapitulacije, po pravilu više okrenut prošlosti nego budućnosti, ne retko i trenutak sublimacije uzročno-posledičnog niza istorijskih događaja i mesto zaboravljanja, uopštavanja i relativizacije činjenica i njihovog značaja. Tribina mladih je osnovana 1954. godine kao Omladinska katedra pri tadašnjem Narodnom univerzitetu koji je počeo sa radom iste godine. Posle nekoliko godina rada u zgradi današnjeg “Novosadskog pozorišta” Tribina se seli u Katoličku portu 5. Krajem 1977. godine odlučeno je da se Tribina mladih pripoji Kulturno-omladinskom centru Sonja Marinković - novonsatala institucija se posle 1984 zove Kulturni centar Novog Sada. Unutar ovog faktografskog okvira smeštena je istorija Tribine i istorija njenih naslednika. Značaj ove istorije je nesumnjiv - gledano iz današnjeg ugla, u pitanju je institucija koja od samog početka uspostavlja standarde javne i kulturne prakse na ovim prostorima. Odnos Tribine i društvenih i institucija vlasti, sa druge strane, direktno nas upućuje na prostor tzv. kulturne politike vremena i režima u kom se, kako će istorija pokazati, mesto kulture ne dokazuje samo u fabrikama i ne eksplicira samo u kontekstu birokratske samodovoljnosti. Istorija Tribine nam utoliko dokazuje da je iza nas period u kom nisu retke ozbiljne situacije društvenog dijaloga, odgovornosti kreativnog govora i javne argumentacije - drugim rečima, dokazuje nam da nije u pitanju vreme u kom se političko mišljenje podrazumevalo, kako bi nas simplifikacija iz današnjeg trenutka dala prevariti, ali ni vreme tranzitivnih formi oportunizma i tehnokratskog pragmatizma, čije smo žrtve postali. Poziv na dijalog o Tribini mladih, njenoj istoriji i mestu (govora) javne i kulturne institucije u društvu, treba shvatiti kao poziv na promišljanje situacije u kojoj se nalazimo, bilo da smo na pozicijama govornika, bilo da smo u redovima publike.

Tema tribine: KULTURA U CENTRU GRADA - POVODOM 50 GODINA OD OSNIVANJA TRIBINE MLADIH

Vreme i mesto održavanja: PONEDELJAK, 20. DECEMBAR 19:00 LIKOVNI (PARKET) SALON, Kulturni Centar Novog Sada, Katolička Porta 5

Dizalica smatra da je neprimereno da se za jubilej 50 godina realizuje večernji kulturno-umetnički program kao da je reč o proslavi jubileja mesnog Vatrogasnog Doma. Zar je moguće da posle pola veka nema ništa da se kaže? Ovakav jubilej zaslužuje jedan 'pogled unazad' i široku debatu o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti jedne ovakve institucije ali i svega onoga što je ona predstavljala i što treba da predstavlja. Odnos kulturnog relativizma, proizvoljnosti, samoreferencijalnosti, negativne selekcije nije odraz jedne generacije, vec praksa koja traje decenijama. Vreme je da se upravo u institucije kulture vrati kvalitet, stručnost, programska orijentacija. Svakako dnevna politika nikako ne sme uticati na karakter i profil jedne ovakve institucije. U svemu tome moraju se valorizovati pojedinačne celine i aktivnosti redakcija u istoriji Tribine mladih i u krajnjoj instanci mora se saznati Istina koja ima mnogo verzija i tumačenja. Ona mora biti predmet širokog istraživanja koje bi obuhvatilo istoriju umetnosti i kulture druge polovine XX veka. Pri tom treba imati u vidu okvir delovanja, kontakata i uticaj Tribine, Polja, Új Symposion-a koji pokriva široku teritoriju južnoslovenskih i mađarskog jezičkog područja. Postoji tendencija da se izbriše iz sećanja proces gašenja nezavisne i avangardne misli na Tribini mladih koje se odigralo sedamdesetih. Ovaj period je maglovit i tribina koju organizuje Dizalica je tek pocetak dijaloga i debate o istoriji ne(podobnosti) u kulturi druge polovine XX veka. Danas je ovaj prostor tu gde jeste, sa programom, bez značaja, sa sadržajem, bez težine. Neproduktivno je upirati prstom i tražiti krivce za to što se događalo. Treba pogledati i videti da postoji energija mladih ljudi i upravo zbog toga Kulturni Centar Novog Sada / Tribina Mladih mora opet postati mesto koje će proizvoditi refleksiju društvene stvarnosti.