ZUK - Bojkot
Zajednica umetnosti i kulture - poziv na bojkot svih EXPO programa
KULTURA GRADI ZAJEDNICU. EXPO GRADI KULISU
Zajednica umetnosti i kulture poziva sve aktere kulturne scene svim akterima kulturne scene na bojkot EXPO programa.
Pozivamo umetnice i umetnike, kulturne radnice i radnike, organizacije, udruženja i zaposlene u ustanovama kulture da ne učestvuju u konkursima, programima i institucionalnim aktivnostima kojima se kultura stavlja u službu EXPO 2027.
Ovo nije poziv na povlačenje iz kulture. Ovo je poziv na njenu odbranu od političke zloupotrebe.
EXPO 2027 predstavlja se kao projekat od državnog i strateškog značaja. Upravo zato se od kulturne scene danas traži da mu obezbedi ono što mu najviše nedostaje — društveni legitimitet, privid normalnosti i sliku zemlje u kojoj institucije navodno funkcionišu.
Na takvu ulogu ne pristajemo.
Kultura nije dekor ni scenografija za državni projekat. Umetnici nisu marionete vlasti. Ustanove kulture nisu propagandni servis nijedne političke partije.
Posebnim konkursima Ministarstva kulture i zahtevima upućenim ustanovama da svoje programe za 2027. godinu vežu za EXPO, javna sredstva, institucije i profesionalni rad kulturnog sektora preusmeravaju se ka jednom politički privilegovanom projektu. Umesto da podrži slobodno savremeno stvaralaštvo, država finansijsku i institucionalnu podršku uslovljava uključivanjem u program EXPO.
Na taj način umetnici i kulturni radnici dovode se pred neprihvatljiv izbor: profesionalni opstanak ili autonomija sopstvenog rada.
Ne prihvatamo da javni novac namenjen kulturi postane sredstvo političkog uslovljavanja. Ne prihvatamo da umetnički rad služi popravljanju slike vlasti.
EXPO nije sporan zato što je međunarodna manifestacija. Sporan je način na koji se priprema - kroz netransparentnost, posebne pravne režime, izuzimanje od redovnih procedura javnog nadzora i preusmeravanje javnih resursa ka projektu čiji se društveni interes ne obrazlaže, već podrazumeva.
Ali ovaj poziv upućujemo i iz još jednog razloga.
Upućujemo ga u trenutku kada se nad kulturnim sektorom sprovodi dosad nezabeležena represija. Dok se od umetnika traži da učestvuju u stvaranju poželjne slike EXPO 2027, istovremeno se urušavaju javne manifestacije koje decenijama predstavljaju temelj kulturnog života, poput Bitef festivala, Oktobarskog salona, Memorijala Nadežde Petrović i drugih. Ustanove kulture postaju mesta političkih zloupotreba i pritisaka, umetnici i kulturni radnici ostaju bez poslova, trpe cenzuru, pretnje, disciplinske postupke i otkaze, a pravo na slobodan umetnički rad sve otvorenije postaje predmet političkog uslovljavanja.
U takvim okolnostima učešće u programima EXPO nije neutralan profesionalni angažman. Ono znači davanje kulturnog legitimiteta politici koja istovremeno urušava institucije kulture, sužava prostor slobodnog stvaralaštva i kažnjava one koji odbijaju poslušnost.
Zato pozivamo umetnice i umetnike, kulturne radnice i radnike, organizacije, udruženja i ustanove kulture da ne konkurišu za programe EXPO 2027 i da ne daju svoje ime, rad i profesionalni ugled projektu koji kulturu koristi kao sredstvo političke promocije.
Pozivamo zaposlene u ustanovama kulture da za svaki zahtev koji se odnosi na EXPO traže potpisani pisani nalog, jasan pravni osnov, odluku nadležnih organa ustanove i punu transparentnost u vezi sa finansiranjem, radnim obavezama i odgovornošću. Nijedan zaposleni ne sme biti primoran da učestvuje u politički instrumentalizovanim programima bez jasnog pravnog osnova i sopstvene profesionalne saglasnosti.
Zajednica umetnosti i kulture već beleži posledice ovakve politike kroz Hroniku represije u kulturi, koja dokumentuje svedočenja umetnika i kulturnih radnika iz cele Srbije o političkim pritiscima, cenzuri, ucenama, otkazima, uskraćivanju prava na rad, zloupotrebama konkursa i drugim oblicima institucionalnog nasilja:Mapiranje slučajeva političke represije u kulturi tokom 2025. godine .pdf
Nastavićemo da pratimo, beležimo i javno objavljujemo svaki novi slučaj represije. Nijedan pritisak, pretnja, otkaz, zloupotreba ili pokušaj političkog zastrašivanja ne sme ostati nevidljiv niti zaboravljen. Represija se hrani izolacijom; naš odgovor mora biti solidarnost.
Pozivamo upravne odbore, stručna udruženja, sindikate, savete ustanova i sve aktere kulturne scene da se javno izjasne. Ćutanje u ovom slučaju nije neutralnost — ono postaje pristanak.
Kultura ne postoji da bi proizvodila poželjnu sliku vlasti.
Kultura postoji da bi društvo moglo da misli, pamti, sumnja, stvara i govori slobodno.
Zato danas branimo više od jednog konkursa ili jednog projekta.
Branimo autonomiju umetnosti, dostojanstvo kulturnog rada i pravo svakog umetnika i kulturnog radnika da stvara bez političkih ucena i pritisaka.
Ne pristajemo da budemo marionete vlasti.
Ne učestvujemo. Stojimo solidarno u odbrani umetnosti, kulture i slobodnog, a ne nametnutog, prava na rad.